|
Izet Aganović*, Željko Jovanović** |
|
ALGORITAM LIJEČENJA PRETILOSTI |
|
Liječenje pretilosti zahtijeva stalan i multidisciplinaran pristup. Utjecaji na ponašanje usmjereni poboljšanju prehrane i povećanoj tjelesnoj aktivnosti smatraju se primarnim sredstvima promicanja i održavanja gubitka kilograma. Na lijekove za smanjenje tjelesne težine treba gledati kao na dopunska sredstva u onih pacijenata koji su izloženi značajnom zdravstvenom riziku uzrokovanom pretilošću a u kojih nefarmakološko liječenje nije dovelo do smanjenja tjelesne težine dovoljnog za poboljšanje zdravstvenog stanja. Povijesno, liječenje pretilosti suočavalo se s problemom nuspojava lijekova koji su djelovali na smanjenje apetita inhibiranjem središnjeg živčanog sustava, te u pravilu kratkoročnim mogućnostima primjene tih lijekova a time i kratkoročnim efektom takve terapije. Primjena lijekova u liječenju debljine može pomoći kao sastavni dio cjelovitog programa koji uključuje promjene navika prehrane te životnih navika u cjelini ( tjelesna aktivnost, prestanak pušenja). Odluka o uvođenju lijekova u terapijski program treba se donijeti nakon detaljnog savjetovanja s bolesnicima i procjene koristi i štete svakog lijeka, dijagnostičke obrade kojom se utvrđuju popratne dijagnoze i određuje indeks tjelesne mase. Lijekove ne treba primjenjivati kod osoba čiji je indeks tjelesne mase < 28, osim ako nemaju probleme s povišenim vrijednostima lipida, glukoze i krvnog tlaka. Lijekovi iz skupine simpatomimetika predstavljaju noradrenergičke simpatomimetike koji djeluju poput norepinefrina te mogu izazvati povećanje tlaka i srčane frekvencije, a djeluju kao supresori apetita. Mogu se koristiti u kratkotrajnim liječenjima (fentermin, dietilpropion, mazindol i fenilpropanolamin), te u dugoročnoj terapiji (sibutramin). Osnovni problem ove skupine lijekova su nuspojave (nesanica, suha usta, astenija, obstipacija, porast krvnog tlaka i srčane frekvencije), što osjetno smanjuje širinu njihove primjene u svakodnevnoj liječničkoj praksi. Potpuno novi pristup kojim se uz blago hipokaloričnu dijetu (20% deficita) siromašnu mastima (udio ne veći od 30 %) daje inhibitor lipaze, orlistat (Xenical, F. Hoffmann-La Roche) otklanja povijesne nedostatke u terapiji pretilosti i omogućava dugoročni program postizanja kontrole tjelesne težine. Kad se daje s hranom koja sadrži masti, orlistat djelomično inhibira hidrolizu triglicerida i na taj način ograničava njihovu kasniju apsorpciju za oko 30 %. Ako se lijek daje zajedno s umjerenom, blago hipokalorijskom dijetom, rezultira dodatnim manjkom kalorija. U pokusima na smanjenju težine kombiniran s dijetom umjereno ograničenih kalorija, orlistat dovodi do dodatnog gubitka tjelesne težine u usporedbi sa samom dijetom. Orlistat ima, također, hipolipidemijska svojstva zbog svog učinka na apsorpciju triglicerida i kolesterola, regulira glikemiju i smanjuje potrebu za inzulinom te pomaže normalizaciji krvnog tlaka. Posebno je bitno da se orlistat ne resorbira iz probavnog sustava te ne izaziva nikakve sistemske učinke, za razliku od supresora apetita koji djeluje posredstvom središnjeg živčanog sustava. Orlistat se dobro podnosi; najčešće nuspojave su gastrointestinalne smetnje kao što su proljev i masna stolica (nastaju kao rezultat povećanja masti koje se nisu resorbirale, pa se izlučuju stolicom). Ove pojave se mogu ublažiti ili potpuno izbjeći daljnjim smanjenjem sadržaja masti u dijeti. Većina pacijenata izgleda spremna podnijeti ove nuspojave a može se navesti da gastrointestinalne pojave orlistata pomažu pretilim osobama da se nauče na dijetu s manje masti na dugo razdoblje, čime zdravije prehrambene navike postaju dio njihovog svakodnevnog života. U Republici Hrvatskoj odobrena su dva lijeka, pored inhibitora lipaze orlistata ( Xenical, F. Hoffmann La Roche), to je i supresor apetita sibutramin (Reductil, Abbot), čiji je mehanizam djelovanja kombinirani noradrenergički i serotonergički. Ni jedan drugi preparat ne preporuča se za programe smanjenja tjelesne težine pa tako ni razni dodaci prehrani i biljni preparati, budući nije moguće predvidjeti količinu aktivnih sastojaka i njihove nepovoljne učinke, a istovremeno ne postoji ni jedna klinička studija koja bi opravdala njihovu primjenu. Zaključno, treba naglasiti da sva istraživanja potvrđuju da se posebno poželjnim smatra kombinacija farmakoterapije s raznim behaviorističkim pristupima, koji pospješuju smanjenje tjelesne težine ali i održavanje postignute tjelesne težine. Rastući problem predstavlja liječenje djece i adolescenata koje traži dodatni oprez. U najtežim slučajevima , kad ni jedna druga metoda ne pomaže, ostaje kirurško liječenje. Predloženi algoritam ima cilj doprinijeti stvaranju cjelovite i jedinstvene strategije liječenja bolesti koja je postala jedan od vodećih problema javnog zdravstva danas. |
|
|
