|
Suzbijanje boli najčešći je razlog dolaska bolesnika liječniku, a izdavanje lijekova protiv boli i upale na recept, još više u slobodnoj prodaji, važan je segment ljekarničke skrbi. Zbog potencijalne toksičnosti i nuspojava koji prate ovu skupinu lijekova, savjetovanjem pacijenata o odabiru prikladnog lijeka farmaceut može doprinijeti racionalnoj i sigurnoj upotrebi analgetika.
Lijekovi protiv boli (neopijatni analgetici i nesteroidni antireumatici – NSAR) kemijski su heterogene supstancije, no njihovo djelovanje temelji se na zajedničkom mehanizmu djelovanja, a to je inhibicija sinteze prostaglandina djelovanjem na enzim ciklooksigenazu (COX-1 i COX-2). Opioidni analgetici analgetski učinak postižu vezivanjem na specifične opioidne receptore u SŽS gdje sprečavaju prijenos bolnih impulsa.
Lijekovi protiv boli koji se najčešće upotrebljavaju svrstani su prema ATK (anatomsko-terapijsko-kemijskoj) klasifikaciji u dvije skupine :
|
|
- M (pripravci s učinkom na koštano-mišićni sustav)
M01 – pripravci s protuupalnim i antireumatskim učinkom
M02 – lokalni pripravci protiv boli u zglobovima i mišićima
- N (pripravci s učinkom na živčani sustav)
N02- analgetici ; N02A – opijatni analgetici
N02B – ostali analgetici i antipiretici |
NSAR–i, iako sličnog terapijskog učinka i nusdjelovanja, međusobno se razlikuju, osim u kemijskoj strukturi, i po intenzitetu protuupalnog učinka. Nuspojave pri uzimanju ove skupine lijekova posljedica su inhibicije COX-1, dok se protuupalni učinak temelji na inhibiciji COX-2. Standardni NSAR-i inhibiraju obje izoforme, a selektivnost za COX-2 izražava se kao omjer COX-2/ COX-1, pa se preferiraju oni sa omjerom manjim od 1 (u novije vrijeme uvode se u terapiju selektivni COX-2 inhibitori sa nešto manje izraženim gastrointestinalnim nuspojavama, no ni kod njih nije isključen utjecaj na bubrege, reproduktivni sustavi i SŽS). Općenito se može reći da je rizik gastrointestinalnih nuspojava veći pri većim dozama i kod NSAR-a s dugim poluvremenom života.
U širokom indikacijskom području od akutnih bolnih stanja (glavobolja, zubobolja, dismenoreja, fizička trauma...) do kroničnih nemalignih boli kao što su bolesti mišićno-koštanog sustava, stoje nam na raspolaganju analgetici i NSAR-i u različitim fomulacijama i dozama. Reumatske bolesti veoma su česte, a i razlog su dugotrajne nesposobnosti pa imaju i socio-ekonomski značaj. Bol i upala kao vodeći simptomi reumatskih bolesti najčešće se liječe upravo ovom skupinom lijekova.
Prednost treba dati onima koji su djelotvorni u nižim dozama, dobro podnošljivi s obzirom na omjer COX-2/ COX-1 inhibicije, imaju bogatstvo oblika i jačina, dugotrajno iskustvo i nižu cijenu (primjerice diklofenak).
Neopijatni, tzv. '' obični analgetici'' upotrebljavaju se za blage do umjerene boli bez znakova upale, a najčešće se koristi paracetamol. Iako ne uzrokuje g.i. oštećenja, oprez je potreban zbog opasnosti od predoziranja.
Za ljekarničku praksu važno je poznavati karakteristike pojedinih predstavnika skupine NSAR-a kako bi se pacijentu preporučio lijek optimalnog profila podnošljivosti, s obzirom na indikaciju i na bolesnika. U pravilu bi trebalo primjenjivati najmanju djelotvornu dozu najmanje toksičnog
NSAR-a.
|
