UF-DALMACIJE

GLASNIK

EDUKACIJE

STATUT

Lidija Hrastić-Novak
Mirjan Jeniček
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje 

ANALIZA POTROŠNJE LIJEKOVA U 2002. GODINI

UVOD

Opće je poznato da je danas u svijetu u prometu više od 100.000 raznih lijekova., te da je u njihovu sastavu više od 5.000 aktivnih supstanci. Ako prihvatimo činjenicu da od 10.000 istraživanih supstanci u prosjeku samo jedna ima aktivna svojstva dolazimo do činjenice da je trebalo provesti istraživanje nad 50.000.000 supstanci kako bismo dobili današnji broj od 5.000 aktivnih supstanci. Ukoliko gornjim podacima pridružimo i činjenicu da se godišnje u svijetu izdvoji za istraživanje na području novih lijekova više od 10.000.000.000 €, a u proizvodnju uloži više od 250.000.000.000 € razvidno je da je u području zdravstva tržište lijekova od izuzetno velikog značaja, ali ujedno i bespoštedno u borbi za povrat uložene investicije, odnosno ostvarenje profita. U gotovo svim zemljama svijeta troškovi za lijekove rastu brže od rasta bruto nacionalnog dohotka i isti iznose od 10 do 20% ukupnih troškova zdravstvene zaštite ili 1 do 2% BND. Na porast troškova za lijekove u svim razvijenim zemljama svijeta najveću ulogu imaju: 

-promjena demografske strukture stanovništva (starenje populacije)
-kronične nezarazne bolesti
-uvođenje novih, skupljih lijekova

Na ovaj ili onaj način sve zemlje svijeta pokušavaju uvesti (ili su već uvele) određene mjere za smanjenje troškova za lijekove. Tako u našem okruženju gotovo sve vlade zemalja EU (osim Njemačke i Danske) utječu na cijene lijekova bilo određujući razinu cijena lijekova bilo razinu refundacije cijene lijeka. No, neosporna je činjenica da se samo kontrolom cijena lijekova ne mogu dostatno kontrolirati ukupni troškovi zdravstvene zaštite. Nužno je stoga kontrolirati i potrošnju, odnosno količinu lijekova koji se troše u sustavu zdravstvene zaštite.

LIJEKOVI U REPUBLICI HRVATSKOJ

U Republici Hrvatskoj danas je registrirano oko 3.500 lijekova (oblika i doza). Od toga se na teret osnovnog zdravstvenog osiguranja financira 1439 lijekova (oblika i doza) koliko ih se do 1. svibnja 2003.g. nalazilo na tzv. "Bolničkoj listi lijekova Zavoda" i 62 magistralna lijeka/oblika lijeka. Od navedenog broja njih 776 (oblika i doza) nalazi se na tzv. "Listi lijekova na recept" koje propisuju doktori primarne zdravstvene zaštite. Listu lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje utvrđuje, dakle donosi Upravno vijeće Zavoda, a na stručni prijedlog Povjerenstva za lijekove Zavoda. Prilikom predlaganja Upravnom vijeću Zavoda lijekova koji bi se trebali uvrstiti na Listu lijekova, Povjerenstvo se služi slijedećim kriterijima:

*medicinskim: samo lijekovi s dokazanom učinkovitošću i minimalnim nuspojavama mogu biti predlagani za uvrštenje 
*kvalitativnim: samo visoko kvalitetni lijekovi mogu biti predlagani za uvrštenje (dokazivo pokusom bioekvivalnecije)
*ekonomskim: cijena lijeka mora biti prihvatljiva u odnosu na učinak lijeka
*zakonskim: lijek mora biti registriran za uporabu u Republici Hrvatskoj

Danas su na Listi lijekova Zavoda sa oko 60% proizvoda zastupljeni domaći proizvođači lijekova (Pliva, Belupo, Jadran-Galenski laboratorij, Imunološki zavod d.d. i Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu), dok su s preostalih 40% proizvoda zastupljeni strani proizvođači (oko 50 stranih farmaceutskih tvrtki).

UTVRĐIVANJE CIJENA LIJEKOVA

1993. godine Zavod je proveo prvo javno nadmetanje za najpovoljnijeg dobavljača lijekova čiji rezultat je bila objava Liste lijekova na recept na kojoj se našlo oko 350 lijekova (oblika i doza), odnosno temeljem kojeg je 1994. godine objavljena i Bolnička lista lijekova.

Drugo javno nadmetanje za najpovoljnijeg ponuđača provedeno je 1996. godine, a treće, zadnje javno nadmetanje provedeno je 1997. godine (u dva neuspjela pokušaja obzirom da su se ponuđači udružili i nastupili na nadmetanju s jedinstvenim cijenama lijekova). Ponukan takovom situacijom Zavod je 1998. godine započeo s pripremama za uvođenje tzv. "referentnih cijena lijekova" i to na način da je od niza poznatih metodologija izabrana metodologija "izračuna cijena prema cijenama susjednih zemalja" uz vođenje direktnih pregovora s proizvođačima lijekova. Takovim postupkom je za 1999. godinu utvrđena Lista lijekova Zavoda s referentnim cijenama, a navedena metodologija poslužila je i kao osnova Ministarstvu zdravstva Republike Hrvatske koje je nakon donošenja Zakona o lijekovima u 2001. godini donijelo Pravilnik o mjerilima za određivanje cijena lijekova na veliko i o načinu izvještavanja o cijenama na veliko u kojem su kao referentne zemlje navedene Italija, Francuska i Slovenija (kao pomoćne zemlje Španjolska i Češka).

POTROŠNJA LIJEKOVA U REPUBLICI HRVATSKOJ U 2002. GODINI

Na lijekove na recept Zavoda utrošeno je u 2002. godini oko 2,1 milijardi kuna (2.104.683.084,00 kn), dok je za bolničko liječenje utrošeno daljnjih 600 milijuna kuna što čini ukupnu potrošnju od oko 2,7 milijardi kuna ili 27% proračuna za ukupnu zdravstvenu zaštitu iz osnovnog zdravstvenog osiguranja. Analizirajući potrošnju lijekova na recept kroz nekoliko zadnjih godina (Tablica 1) razvidno je da se sama financijska potrošnja zadržava u granicama prihvatljivog rasta (do 15% godišnje u razvijenim zemljama svijeta), no analizirajući potrošnju po skupinama lijekova uočljivi su pomaci pojedinih skupih lijekova na viša mjesta na rang listi, dok su jednako vrijedni, ali jeftiniji lijekovi sve niže rangirani (Tablica 2).

Također je uočljiv veliki broj antibiotika na listi petnaest fniancijski i količinski najpropisivanijih lijekova, kao i ACE inhibitora, te visoka pozicija antilipemika simvastatina (Tablica 3).

ZAKLJUČAK

Potrošnja lijekova na teret osnovnog zdravstvenog osiguranja iako relativno zadovoljavajuća u smislu godišnjeg porasta troškova (ispod 10%) nikako nije zadovoljavajuća u smislu udjela u troškovima ukupne zdravstvene zaštite (cca 27% u odnosu na do 20% u razvijenim zemljama svijeta). Nezadovoljavajuća je i potrošnja u smislu vrste najpropisivanijih lijekova, obzirom da izrazito visoku propisivanost antibiotika ne smatramo stručno opravdanom, čak štoviše ista dovodi do sve većeg broja uzročnika rezistentnih i na najnovije generacije antibiotika, odnosno do smanjenja broja tzv. "rezervnih antibiotika".

Nužno je stoga mijenjati propisivačke navike ugovornih doktora Zavoda i to uvođenjem dodatne edukacije u propisivanju lijekova, objavljivanjem stručnih smjernica za propisivanje lijekova, odnosno provođenje terapije, kao i uvođenjem kako stimulativnih mjera za racionalno propisivanje, tako i uvođenjem sankcija za neopravdano, odnosno nepotrebno propisivanje lijekova.

*s PDV-om