Usko definirajući, pojam fitness opisuje karakteristike tijela koje omogućuju provoditi tjelesnu aktivnost. Ove karakteristike uključuju fleksibilnost zglobova, snagu i izdržljivost mišića, uključujući i srčani mišić te zdravu kompoziciju tijela. Šira definicija fitnessa je sposobnost obavljanja tjelesnih napora, a da pri tome ostane dovoljno rezerve za suprotstavljanje nekom iznenadnom, dodatnom tjelesnom izazovu. Ova definicija pokazuje odnos fitnessa prema svakodnevnom životu: uobičajeni zadaci kao što su nošenje teških torbi ili penjanje stepenicama na 4. kat mogu biti napor za neaktivnu, tjelesno zapuštenu osobu, ali osoba koja je fit s lakoćom ih obavlja. Postoji još jedna definicija – tjelesna sposobnost suprotstavljanja stresu – koja uzima u obzir stresove svih vrsta, uključivo i psihološki stres. Između ove tri definicije nema kontradikcija – sve one predstavljaju različiti opis iste, dobre kondicije tijela.

Osoba koja želi biti fit ne mora biti vrhunski sportaš. Ipak, čovjek treba razviti dovoljno fleksibilnosti, mišićne snage i izdržljivosti da bi se suprotstavio svakodnevnim zahtjevima života, imajući još dosta rezerve, a uz to postići razumnu tjelesnu težinu i tjelesnu kondiciju. Kardiorespiratorna izdržljivost pomaže jačanju funkcije srca i pluća. Srce brže udara za vrijeme vježbanja nego za vrijeme odmaranja. Kardiorespiratorna izdržljivost podrazumijeva sposobnost provođenja vježbi u kojima sudjeluju veliki mišići, dinamičke vježbe srednjeg do visokog intenziteta kroz duže razdoblje. Vrijeme koje osoba koja vježba može izdržati sa pojačanim brojem otkucaja je u stvari sposobnost srca, pluća i krvi da se suprotstavi opterećenju i naporu. Trening kardiorespiratorne izdržljivosti povećava sposobnost srca, pluća i krvi u dostavi kisika te odnošenju štetnih produkata iz stanica tijekom takve aktivnosti. Koristi ovakvog treninga nisu samo tjelesne, iz razloga što sve tjelesne stanice, a ne samo mišićne trebaju kisik za svoju funkciju. Kad stanice primaju više kisika i to što češće, i tijelo i um imaju višestruke koristi. Promjene koje nastupaju kroz aerobno vježbanje nazivaju se aerobna izdržljivost. Između tih korisnih učinaka važniji su slijedeći: ukupni volumen krvi se povećava tako da krv može prenijeti više kisika; srce postaje veće i snažnije i svaki otkucaj pumpa više krvi; iz razloga što srce pumpa više krvi svakim otkucajem, potrebno je manje otkucaja pa se puls usporava tj. pada. Mišići koji pomažu plućima isto tako postaju jači, a disanje učinkovitije. Cirkulacija kroz arterije i vene se poboljšava, krv putuje lakše i krvni tlak pada. Kardiorespiratorna izdržljivost je fizičko dostignuće koje mnogi stručnjaci procjenjuju najvažnijim zato jer ima utjecaj na zdravlje srca i cirkulatornog sitema o kojem ovise ostali sistemi u tijelu.

Dostava kisika od strane srca i pluća do mišića – što je mišić više fit, “izvlači” više kisika iz krvi. Kisik se doprema iz pluća pa tako osoba s više fit mišića izvlači više kisika iz udahnutog zraka nego osoba koja nije trenirana. Kardiorespiratorni sistem odgovara na napor i potrebu za kisikom podižući svoju sposobnost za što boljom dostavom kisika. Povećana učinkovitost kardiorespiratornog sistema još više smanjuje srčano opterećenje. Dodatni bonus je da mišići koji mogu upotrijebiti više kisika mogu duže sagorijevati mast, što je plus za tjelesnu kompoziciju i kontrolu težine.

Da biste poboljšali svoju kardiorespiratornu izdržljivost trebate trenirati na intenzitetu koji povisuje broj srčanih otkucaja značajno iznad onog u fazi mirovanja. Iako formula bazirana na maksimalnom unosu kisika ili maksimalnom broju srčanih otkucaja postoji, osobni osjećaj je obično dovoljno dobar indikator intenziteta aktivnosti. Načelno, kad vježbate radite to takvim intenzitetom koji će povećati broj udisaja i srčanih otkucaja, ali i ostaviti mogućnost da bez napora razgovarate sa prijateljem.